Šta je, Simpsone, nešto ti nije jasno? ???
Krkanje ulova nije ništa čudno niti suludo. Naprotiv, to je sasvim normalno. Ja sam maločas završio večeru. Pojeo sam dva klena-porcijaša. Ukus im je fenomenalan, ni traga od mirisa mulja ili bilo čega sličnog.
Retko jedem svoj ulov, ali to je nešto što bi trebalo povremeno da radi svaki mušičar. Dok sam jeo svoj plen, u glavi su mi se listale stranice istorije mušičarenja. Nije davno bilo kada su svi mušičari, svaki put posle ribolova, jeli svoj ulov. Nisu naši preci bili ni nenormalni ni glupi. Moda da se vraćaju ribe i kad treba i kad ne treba će proći i opet će ući u modu običaj da prijatelji koji su ceo dan zajedno mušičarili, uveče, uz priču o mušičarenju, pojedu bar deo svog ulova. Ribe iz čistih voda su veoma zdrave i treba ih jesti mnogo češće od konzerviranih i zamrznutih morskih riba sumnjivog porekla i pastrmki hranjenih sumnjivim koncentratom...
Dosadno je konstantno slušati i čitati "vratio sam...", "vraćajte!", "kupujte ribe!". Valjda može ponekad i "pojeo sam", "pržio sam", "doneo sam"...?
Uhh, sada osećam da me pristiže i neki čudan stond. Izgleda da sveža klenovina ima i opojna dejstva. Fleširam. Tačno osećam kako mi nišavska krvna zrnca struje kroz vene. :dance:
Uživam u osećaju da je materija prvo bila obična zemlja, koju je kiša sprala u reku, pa onda alge, pa larve vodenih insekata, račići i crvi, pa riba koju sam ulovio, a na kraju se pretvorila u deo mog tela. Eto biološkog procesa na čijem vrhu caruje vešt mušičar. :lol:
Moraću da prekinem ovaj post, jer izgleda da klenovina ima prejako stimulativno dejstvo.
