Podesavanje voblera u sustini znaci kontrolisati dubinu na koju se krece, pretragu i koliko sirok rad ima. Pod sirokim radom se podrazumeva sirina rada repa voblera i on zavisi od tacke u kojoj se vobler ``lomi``. Ako je ta tacka blizu pakte, tj glava je skoro nepomicna dok povlacimo vobler, sirina rada repa je velika i obratno, ako se vobler lomi u sredini, recimo, sirina rada je mala i brza.
Sve je u stvari stvar kompromisa i podesavanje uvek zavisi od dubine i brzine vode, a i naravno kakav rad zelimo da ima.
Osnovno podesavanje a i preduslov da se dobije pretraga je da vobler ima pravolinijsko kretanje. Ako vobler vuce na desnu stranu, treba saviti prednje oko na levu i obratno. Svako savijanje zice treba izvesti vrlo pazljivo i ako je potrebno, bolje je to uraditi vise puta po malo, nego odjednom snazno saviti. Uglavnom su vrlo male margine. Dakle vobler mora doci direktno na vrh stapa, bez obzira sto u svom kretanju ima ono cik-cak kretanje.

Ove dve zadnje skice govore o o onome sto se zbiva kada podignemo ili spustimo prednje oko. Ako imamo jedan vobler gde zica stoji pravo ( middle ) dobijamo jedan srednji rad rad repa i recimo dubinu od 2m na kojoj se krece. Vobler je kao u ravnotezi gornje i donje mase i ima pravolinijsko kretanje. Ovakvo kretanje imaju uglavnom svi kupovni vobleri. Stabilan rad, ravnoteza, prava linija.
Medjutim to nije dovoljno. Jednostavno ``dosadan`` rad koji riba moze lako da ignorise. E sad, kada savijemo prednje oko na dole ( down) izbacujemo totalno vobler iz ravnoteze. Vucna tacka se pomera na dole i samim tim znaci da je masa voblera u gornjem delu veca i ugao izmedju vucne tacke i pakte biva uzi. Sa uzim uglom se i povrsina vode koju pakta zahvata, smanjuje tako da se vobler krece na nesto manjoj dubini od predhodne. Posto je vobler u neravnotezi, tacka lomljenja se menja i prilazi glavi, tako da sam rad repa biva mnogo siri. Reko sam vec da krivljenjem pakte prilikom lepljenja, dobijamo pretragu voblera a ona se dodatno pojacava savijanjem zice na dole. Prosto je neverovatno kolika je razlika u radu i sta se sve desava sa tim savijanjem. Promena rada se dobrano oseti i na samom stapu.
Dakle savijanjem zice na dole, izvodimo vobler iz ravnoteze i samim tim on dobija jedan ``lud`` rad koji je, ko zna zasto, izuzetno atraktivan za predatore. Mozda im izazove znatizelju, iritaciju.... ko zna? Ovako neuravnotezen vobler, jaka, brza voda lako izbaci na povrsinu. To je mana ovog savijanja. Ne moze se odrzati u jakom brzaku. Pa tu vec dolaze kompromisi.
Podizanjem zice na gore (up), dobijamo suprotan efekt. Donji deo postaje tezi, stabilizuje se kretanje, ugao vucne tacke i pakte biva siri te ona zahvata vise vode pri kretanju i samim tim vobler ide dublje. Tacka lomljenja se pomera ka sredini i rep ima brz i sitan rad. Ekstremnim podizanjem dobija se da se vobler krece bez ikakvog rada. Ko da se vuce ekser. Podizanjem oka se, dakle, stabilizuje vobler a samim tim se mnogo bolje odrzava u brzoj vodi. Pretraga se takodje smanjuje ali je ipak ima zbog malog krivljenja pakte.
Podesavanjem srednjeg oka, tj, krivljenjem zice na jednu od strana, dobijamo da vobler bolje pokazuje strane. Ovim malim krivljenjem se u stvari dobija snaznije kretanje voblera oko svoje ose. Ovo podesavanje radim na svakom vobleru koji zavrsim. Prvo ovo a kasnije podesavanje prednjeg oka. Takodje ako se primeti da vobler pokazuje jednu stranu vise od druge, moze se zica saviti na suprotnu.
Podesavanje zadnjeg oka uvek daje neke neocekivane rezultate. Zadnje oko se moze iskriviti u jednu od strana ili podici na gore i time se dodatno pojacati rad. Oko ovog podesavanja se covek treba malo potruditi jer rezultati mogu biti izuzetni. Ja licno to ne redim jer ne koristim zadnju udicu. U stvari koristio sam na pocetku, ali vidim da njome samo stecujem ribu.
Jos jedna bitna stavka pri podesavanju je i podesavanje pakte. Nju je preporucljivo podesavati je posle zagrevanja. E sad ako covek nema toplu vodu za caj ili kafu, u izuzetnim situacijama moze i bez. Sve ono sto vazi za podizanje i spustanje prednjeg oka, vazi i za nju. Isti zakoni. Ali tu sad dolazi prava lepota i izazov podesavanja kada, recimo, savijemo paktu na dole a podignemo oko na gore i obratno. Prosto je neverovatno kakve se razlike desavaju. Da ne poveruje covek kako jedno obicno parce drveta sa plastikom ispred, moze imati toliko razlicitih nacina kretanja. Obicno je moje podesavanje, pakta malo na dole uz podignuto oko. To mi daje neki trzajuci, agresivni rad, ali tu treba eksperimentisati i naci ono sta covek zeli.
Ako se zica vise puta savija, i podesava, nije lose kapnuti kap super lepka na mestu gde izlazi, jer zna napraviti sitan otvor.
U praksi, licno gledam da uvek imam sto je moguce siri rad voblera. Ako se desava da ga voda izbacuje, ili jednostavno podignem prednje oko ili ne motam uopste dok ne dodje ispred mene. Nekad i to ima uspeha.
