Konacno imam priliku da i ja kazem nesto o Jocinom jezeru. Sad cu da smaram
Prvo da spomenem odlicnu ekipu, kao i sponzore "rakija Todor" i "pecenje la Simpson", uz ciju smo pomoc izgurali celo pecanje. Strimere Dane i Luba Firma "ciji je veci" :respect1:
i Vlasnika jezera Jocu, koji nam je dao popust i navukao nas da dodjemo svi kolko nas je pod sloganom "i svi umrli u istom danu".
Camce smo pogonili sa po 2 konja. Konj napred, konj pozadi. Konstrukcija camca u narodu poznata kao davljenje u najavi. Imaju i izdignut pramac za uzitak frontalnog piskanja sa visine, po zelji moguce i uz vetar i niske zidove za lakse izbacivanje vode ili skokove u slobodnom stilu. Par puta me Sveti Nikola hvatao za tregere da ne pozdravim babu u ladnom plicaku

Bez zezanja, ko nema iskustva sa camcima kao ja, pamet u glavu dupe na dasku!
Dan prvi.
Za par minuta, svi smo djuture u vodi. Kiki(citaj Sendenca) i ja smo toliko zurili da smo zaboravili sidra na obali. Ubrzo smo primetili da carlija vetric 40ak m/s. Imali smo uzitak razgledanja flore i faune dok smo krcili put kroz trsku u koju nas je vetar nabio. Razne pticurine smo isterali iz te travuljine i probili se na drugu stranu posto nam na camcu nije radilo rikverc svetlo. Kiki se kasnije kleo da je video labuda

. Nekako smo se dovukli do doka, pokupili sidra i nastavili da se borimo sa vetrom. Jezero po dubini, biljkama i na oko isto kao Barosevac na kome pecamo stuku, samo nemerljivo vece. Uprkos jasnim instrukcijama da treba da pecamo 5m od trske pa ka cistini, resili smo da pecamo po nasem. Dakle kao partizani, trazimo najvece vukojebine da se mucimo ko ljudi. Mokri su nam rukavi, pun camac vode. Mokre su nam i gace od veslanja i jedva ubedih Kikija da odemo do obale. Tu malo jadikujemo, pijuckamo i idemo opet u vodu. Reseni smo da ulovimo ribu i tako se ponasamo a i vetar izgleda video s'kim ima posla pa digao ruke. Do kraja dana nema trenutka odmora. Da smo tim tempom igrali tetris, izasli bi nam zuljevi na prstima. Zovu nas na rucak, ne pada nam na pamet da pravimo pauzu. Par sati nista i konacno napad ali promasaj. Par minuta kasnije u zadnjem propadanju strimera pored camca iscackam ogromnu glodalicu od celih HILJADU grama. Besan sto sam uhvatio najmanju stuku na jezeru prizivam joj mamu. Tesim se da sam se upisao. I nista se ne desava do 17 klokova. Tu stvar krece da se lomi, ili se obesis ili nastavis dalje. Vec smo bili u nekom kanalu bez ideje kako da se vratimo na pocetnu tacku. U nadi da ce nas neko tu pronaci promrzle za par dana i dalje mazohisticki bacamo. Krecu akcije. Toliko smo puta provukli da je stuka izgleda pomislila da se roje strimeri i pocela da jede

Promasaj, Kiki baca da mi ukrade ribu! Promasaj...Sada Kiki masi a ja pokusavam da upecam istu ribu. Postaje sve bolje, raspolozenje raste. Kiki dobija jednu u samoj trsci cim je strimer dotakao povrsinu. 2.5 kg adrenalina da nastavimo dalje. Jos par kuvanja i mrkli mrak!
Imali smo tu srecu da smo naleteli na neke varalicare u povratku koji su nas odslepali do doka. Ti varalicari su divni ljudi. Ko nije cuo za njih, To su oni dunsteri sto imaju pentu

Sledi caskanje, rakija u kafani, pivo pred prodavnicom, opet rakija za laku noc

ijani:.....Znam da se povela neka ozbiljna polemika al' nesto se ne secam o cemu smo pricali. brzinsko spavanje.
Dan drugi.
Ustajem iz kreveta, Todor se nesto dere. Izgleda da mi je on zgazio na saku. Mora da je mnogo ljut, izgleda da mi je zgazio i na drugu saku? Osecam se kao da me je Mica veterinar vadio iz vrsalice. Jutarnja rakija za stabilnost na vodi i pravac camac. Nakon 5 minuta Kiki ima spadanje. Najavljuje dobar dan. Slepamo se do Prelivace i krece izivljavanje, ali od bacanja. Voda je primetno mutnija. Dizemo sidro i pustamo da nas vetar nosi. Bacamo usput na sve strane. Nailazimo na uzi deo pun granja. Nervozni smo i slabo pricamo dok Kiki ne prozbori - Evo je!
Velika stuka oko camca, pod camac, oko jednog granja, drugog! Sve se brzo desava i Kikiju puca konektor. vracamo se kilometar uz vetar i ocekujemo predvecernji krkljanac. Svi su na cistini, a mi ulazimo u krs, travu i trsku iz inata. Manje od sat vremena ludih akcija. Dve ribe u 5 minuta, brzinsko vadjenje u nadi da je tu neka veca ali vec moramo da krenemo. Ostalo je mnogo terena za ispitivanje i stuke za slikanje.
Negde je spomenuto da je ovo jezero ribnjak. Moguce.....da je bilo ribnjak. Izlovljen ribnjak u kome je ostalo dovoljno stuke da nastavi prirodno da se mresti. Da dostigne dovoljnu brojnost i gabarite da ucini ribolov na ovom jezeru zanimljivim. Sa ovoliko upornosti, potrosene energije i truda, na nekim 100% divljim vodama na kojima pecam imao bih mnogo vise akcija. Pitanje je samo kolike su te stuke. Ovo jezero definitivno nije ribnjak, vec ozbiljna stukaroska voda koja trazi mnogo upornosti da bi dala ribu.
Lepo druzenje, pecanje i organizacija. Pozdrav svima!